Otok Vis
* U jadranskoj geološkoj pustolovini izdigao se iznad mora (ili je pak od njega preostao) kao deseti po veličini od tisuću otoka, otočića i hridi što, rasijani uzduž hrvatske obale Jadrana, najplavije more na svijetu čine bogatijim i poželjnijim za sve koji će i na Visu potražiti svoj kutak raja iza modrookih valova.
Sa svojih 90,3 četvornih kilometara površine možda se otok čini nevelik, ali je iznimno bogat poviješću. Ona ovdje teče od pretpovijesti i u civilizacijskom je praskozorju Sredozemlja u jadranskim koordinatama bila među najranijima. Pretpovijesne špilje i gradine oko kojih se pletu legende o krunjenim glavama te Issa, antički grad sa statusom države, vlastitim novcem i vladarima, svjedoče o blagostanju i mijeni sreće čiji dodir nije uvijek jednak.
Otok Vis je iznad svega bogat vremenom. Poput guštera je ispružen na suncu u osluškivanju onog stoljetnog cvrčka u boru i rogaču. Iz loze cijedi vino i uzgaja južno voće, lovi i prerađuje ribu i širom otvara vrata svima koji dođu u njegovu kamenu osamu. Isijava posebnošću, nudi pogaču od slanih riba (otočni specijalitet), uspavljuje žalima, ljubuje s prozirnim morem i ljepotom izaziva umjetnike. Crkvicama rasijanim diljem otoka podsjeća na duhovnost, patricijskim palačama govori o sjaju vremena koje se u njegovim ruinama još prepoznaje. Temperaturnim odlikama za se čuva epitet jednog od najtoplijih jadranskih otoka.
Tko jednom na njega stupi zacijelo od njega neće tako lako odustati. Posvojit će ga i bit će posvojen. Doista, Vis je otok u koji se zaljubite kao u djevojku iz djetinjstva – vi ćete se tisuću puta promijeniti, a to će svjetlucanje ostati, očuvano makar za sjetni nezaborav koji – niti će na suncu izblijedjeti, niti ga more može oprati.
Grad Komiža
U uvali koja je okrenuta zapadu, čije slikovito nebo osobito u predvečerje poprima nestvarne osobine, smjestila se, zbila Komiža nastojeći sve svoje proteklo vrijeme spojiti u jedno. Grad gleda na rivu koja je disciplinirala more i privela ga svrsi sidrenja, pristajanja i odlazaka, šetnji i navici, čistom pogledu na pučinu. Za rivu se privezuje život kao brodovi uz mol, ona je središte svega, mjesto odakle se sve vidi i gdje si najvidljiviji, i bilo bi nezamislivo živjeti u Komiži a da se barem jednom dnevno ne svrati na rivu, nešto kupi, nekoga sretne ili naprosto prođe, zagleda se u dominantnu siluetu kaštela zarad sata na njemu, prošeta uz korniž s kolonama.
Čuvena je komiška ribarska tradicija u kojoj je gajeta falkuša – ribarski brod iz ribarske otočne epopeje već odavno uplovio u legendu – snažni signal iz prošlosti, svjetionik koji čuva tradicije, među ostalima i onu da životni put te brodice počinje iz ruku kalafata, a završava, u počast i za spas svih brodova koji trenutačno plove, u žrtvenom ognju za Blagdan sv. Mikule, zaštitnika Komiže.
Pred komiškom uvalom debelo je more, nekad poprište znamenitih ribarskih regata za bolju ribarsku sreću na Palagruži koja je kroz povijest za komiške ribare bila od životne važnosti, a i danas je najjužniji kopneni dio hrvatskog akvatorija. Ispred same uvale je otočić Biševo, poznat po pješčanim plažama, ali iznad svega po glasovitoj Modroj špilji, tom festivalu plavetnila i simfoniji boja, u koju se morskim putem ulazi kao u iznimnu pustolovinu dnevne svjetlosti.
U špiljama na otočićima Biševu i osobito na Svecu (Sveti Andrija) donedavno je obitavala sredozemna medvjedica, u vječnom ratu s ribarima za obroke srdela. Možda će vas zanimati i vulkansko podrijetlo otočića Jabuka, koji se poput peraje crni u daljini, ili vulkanski Brusnik na kojem se gnijezde galebovi. Svi ti otočići teritorijalno pripadaju Komiži – prava mala kamena heraldika ovog dijela Jadrana.
*Impresije o Visu i Komiži preuzete iz tekstova Jakše Fiamenga, pjesnika iz Komiže
Insulae
apartmani
Sanja Kordić
Dr. Ante Starčevića 27
21485 Komiža | Hrvatska